Preskoči na sadržaj

TEMA

Rasne ideologije

Rasizam, antisemitizam i eugenika kao ideološka uporišta diskriminacije, progona i genocida u nacističkim i drugim režimima.

06

Zapisi na vremenskoj crti

02

Nastavni materijali

00

Izvori u repozitoriju

Zapisi

01

Rasizam kao pseudoznanstvena ideologija

Rasizam je teorija i politička praksa prema kojoj se čovječanstvo dijeli na „rase“ za koje se tvrdilo da se razlikuju ne samo po tjelesnim obilježjima, nego i po psihološkim, moralnim i intelektualnim svojstvima. Takav pristup pretpostavlja hijerarhiju među ljudskim skupinama, pri čemu se neke proglašavaju „višima“, a druge „nižima“, te im se pripisuju unaprijed određene sposobnosti i društvene uloge.

Rasističke teorije polaze od ideje o navodno urođenim biološkim obilježjima kao mjerilu povijesne i kulturne vrijednosti pojedinih naroda i skupina. U prvoj polovici 20. stoljeća takve su ideje bile prisutne u različitim oblicima političkog i znanstvenog diskursa u Europi i svijetu. Posebno su snažno razvijene u nacističkoj Njemačkoj, gdje su u vrijeme Trećeg Reicha postale sastavni dio državne ideologije. Uveden je pojam "Arijevac" za osobe koje su nacisti smatrali rasno “čistima” (uglavnom Nijemci i srodni narodi). Njime se označavala navodna “nordijska” ili “germanska rasa”, koju su nacisti smatrali “višom” u odnosu na druge. Nacistički rasizam temelji se na pseudoznanstvenim i ideološkim kategorijama bez znanstvene osnove.

Rasni zakoni i druge mjere diskriminacije doveli su do postupnog isključivanja tzv. ne-Arijevaca, osobito Židova, iz javnog života, gospodarstva i temeljnih građanskih prava i kasnijeg progona i genocida..

Rasističke ideje služile su i kao opravdanje za imperijalna osvajanja, kolonijalnu dominaciju i različite oblike političkog i društvenog nasilja nad skupinama koje su proglašavane „inferiornima“. U takvim sustavima rasna pripadnost određivala je položaj pojedinca u društvu, pristup obrazovanju, radu i političkim pravima.

02

Biological Theories Regarding the Population in Romania. Eugenics

“The biologization of national identity” was a recurring theme in the discourse of Romanian intellectuals. In Greater Romania, eugenic ideas were primarily the preserve of the universities in Cluj and Bucharest. In contrast, the social and public policies of the Romanian state were not directly influenced by the ideas of this new movement. Combating “demographic or racial degeneration” was not adopted as a political program by the ruling parties. Buletinul Eugenic și Biopolitic [The Eugenic and Biopolitical Bulletin], a publication of the medical section of the ASTRA Association, published in Cluj between 1927 and 1947 (with a hiatus from 1931 to 1933), was the main publication of the eugenics movement in Romania. The pages of this weekly featured articles by prominent figures in Transylvanian medicine and demography, such as doctors Iuliu Moldovan and Iuliu Hațieganu, and the journal was also read by academics and researchers from other academic centers. In the capital’s academic circles, the main proponents of eugenic ideas were demographer Sabin Manoilă and physicians Gheorghe Banu and Gheorghe Marinescu. In Bucharest, the Revista de Igienă Socială [ The Journal of Social Hygiene], published between 1934 and 1939, served as a platform for eugenic ideas. Topics such as public health, the status of women, demography, as well as issues of biopolitics, heredity, race, and biological theories regarding the population found their way into the pages of the Bulletin. In the run-up to and during World War II, topics addressing the “purification of the national body from undesirable groups” began to dominate the contents of eugenics journals; this racist agenda was explicitly embraced by Marshal Antonescu’s government.