TEMA
Veze desnih pokreta
Politička suradnja i prekogranične veze ustaškog pokreta s fašističkom Italijom, nacističkom Njemačkom i drugim krajnje desnim pokretima
13
Zapisi na vremenskoj crti
01
Nastavni materijali
00
Izvori u repozitoriju
Zapisi
01
Horthyjeva Mađarska i ustaški pokret
U međuratnom razdoblju ustaški pokret uspostavio je kontakte i s režimom u Mađarskoj pod vodstvom Miklósa Horthyja, pri čemu su obje strane povezivali zajednički interesi usmjereni protiv Kraljevine Jugoslavije. Mađarske vlasti nastojale su revidirati granice uspostavljene nakon Prvog svjetskog rata, dok su ustaše težile razbijanju jugoslavenske države i stvaranju vlastite nacionalne države.
U tom kontekstu, mađarske vlasti tolerirale su, a povremeno i podupirale djelovanje ustaških skupina na svom teritoriju. Ustaše su koristile te veze za organizaciju, kretanje i održavanje kontakata s drugim akterima, čime su širile svoju mrežu izvan jugoslavenskih granica. Logor Janka Pusta (mađ. Janka-Puszta), ili logor Jankovac, bio je ustaški logor za obuku uspostavljen 1931. godine, a nalazio se u Mađarskoj u blizini granice sa Kraljevinom Jugoslavijom. Raspušten je 1934. godine.
Primjer pokazuje političko povezivanje aktera koji su dijelili interes za destabilizacijom postojeće države i uspostavom novih poredaka temeljenih na nacionalnoj homogenizaciji. Horthyjeva Mađarska i ustaški pokret sudjelovali su u stvaranju političkog okruženja u kojem su nacionalizam, revizionizam i isključivanje postali ključni elementi političkog djelovanja u Europi 1930-ih godina.
02
Ustaše i VMRO
U međuratnom razdoblju ustaški pokret i makedonska revolucionarna organizacija VMRO uspostavili su bliske političke i operativne veze, temeljene na zajedničkom protivljenju jugoslavenskoj državi. Oba pokreta djelovala su kao radikalne, nasilne organizacije koje su nastojale razbiti postojeći državni poredak i ostvariti vlastite nacionalne ciljeve.
Već 1929. godine, nakon uspostave Šestosiječanjske diktature, Ante Pavelić sa suradnikom Gustavom Perčecom posjetio je Bugarsku i s Makedonskim nacionalnim komitetom dogovorio suradnju (Sofijska deklaracija), najavljujući u izjavama korištenje nasilnih metoda u rušenju Jugoslavije. Zbog toga su ih jugoslavenske vlasti u srpnju 1929. osudile na smrt zbog “stvaranja raspoloženja za plemensku mržnju”.
Ustaše i VMRO razvili su suradnju kroz razmjenu iskustava, logističku potporu i zajedničke akcije. Vrhunac takve suradnje bio je atentat na jugoslavenskog kralja Aleksandra I. 9. listopada 1934. godine u Marseilleu, koji su izveli pripadnici VMRO-a uz sudjelovanje i podršku ustaškog pokreta. Time su obje organizacije potvrdile spremnost na korištenje nasilja kao sredstva ostvarivanja političkih ciljeva.
Ustaše i VMRO nisu samo definirali jugoslavensku državu kao neprijatelja, već su legitimirali nasilje nad političkim protivnicima i simbolima države, čime su dodatno radikalizirali politički prostor.