Preskoči na sadržaj

TEMA

Propaganda

Kako su politički režimi koristili medije, slike i javne poruke za širenje ideologije, poticanje neprijateljstva i opravdavanje progona.

00

Zapisi na vremenskoj crti

02

Nastavni materijali

00

Izvori u repozitoriju

Zapisi

01

Izopačena umjetnost i nacistička kulturna politika

Pojam "izopačena umjetnost" (njem. Entartete Kunst) koristio se u nacističkoj Njemačkoj za moderne umjetničke pravce i djela koja su vlasti proglasile suprotnima svojim ideološkim, rasnim i estetskim načelima. Nakon dolaska nacista na vlast 1933. godine, moderna umjetnost prikazivana je kao znak kulturnog propadanja, moralne dekadencije i navodnog stranog utjecaja na njemačku kulturu. Takvo je stajalište bilo dio šire politike nadzora nad kulturnim životom i nastojanja da se umjetnost podredi državi i nacističkoj ideologiji.

Nacisti su osobito napadali ekspresionizam, dadaizam, kubizam, nadrealizam i apstraktnu umjetnost. Djela brojnih umjetnika uklanjana su iz muzeja i galerija, a mnogima je zabranjeno izlaganje, podučavanje ili javno djelovanje. Posebno su bili proganjani umjetnici židovskog podrijetla te umjetnici čiji su radovi odstupali od službeno prihvaćenih prikaza njemačkog društva, rase, obitelji i države. Politika prema modernoj umjetnosti bila je povezana s cenzurom, progonima i širim pokušajem oblikovanja kulture prema ideološkim ciljevima režima.

Dana 19. srpnja 1937. u Münchenu je otvorena izložba Entartete Kunst, na kojoj su javno prikazana zaplijenjena djela moderne umjetnosti. Izložba nije bila neutralan prikaz umjetnosti, nego propagandni događaj. Cilj je bio posjetitelje uvjeriti da je moderna umjetnost bezvrijedna, štetna i povezana s neprijateljima nacističkog režima. Istodobno se promovirala službena nacistička umjetnost, obilježena realističkim prikazima, idealizacijom tijela te naglašavanjem nacionalnih, vojnih i rasnih motiva.

Tijekom nacističke vladavine tisuće umjetničkih djela uklonjene su iz javnih zbirki, prodane u inozemstvo ili uništene. Politika progona moderne umjetnosti ostavila je dugotrajne posljedice na kulturni život Njemačke i Europe. Pojam "izopačena umjetnost" danas se smatra primjerom politički motivirane cenzure i pokušaja ideološke kontrole umjetničkog stvaralaštva. Istodobno pokazuje kako je nacistički režim kulturu koristio kao sredstvo političke mobilizacije i isključivanja svega što je proglasio nepoželjnim.

02

Vizualna propaganda i stvaranje stereotipa

Vizualna propaganda bila je važan dio nacističke politike progona i ideološke kontrole društva. Nacističke vlasti nisu samo fizički izolirale Židove u getima i uklanjale nepoželjnu umjetnost iz muzeja, nego su istodobno proizvodile plakate, izložbe, filmove, novinske tekstove i karikature kojima su širile stereotipe. Propaganda je stvarala sliku neprijatelja i nastojala prikazati diskriminaciju, isključivanje i nasilje kao opravdane mjere države.

U nacističkoj Njemačkoj čest motiv propagande bio je prikaz Židova kao navodnog "unutarnjeg neprijatelja". Židove se povezivalo s komunizmom, kapitalizmom, modernom umjetnošću, masonerijom i navodnim svjetskim zavjerama. Jedan od najpoznatijih primjera bila je izložba Der ewige Jude (Vječni Židov), otvorena 8. studenoga 1937. u Münchenu. Izložba je koristila fotografije, karikature, statističke prikaze i plakate kako bi Židove prikazala kao prijetnju njemačkom društvu. Sličan propagandni jezik pojavio se i u filmu Der ewige Jude iz 1940. godine.

Slični obrasci pojavili su se i u NDH. U Zagrebu je od 1. svibnja do 1. lipnja 1942. u Umjetničkom paviljonu održana antisemitska izložba Židovi. Njezini plakati i izložbeni materijali bili su dio propagande kojom se pokušavalo opravdati progon židovskog stanovništva. Taj primjer pokazuje da propaganda nije ostala samo u Njemačkoj, nego su se nacistički modeli preuzimali i lokalno prilagođavali.

Rumunjska pokazuje da se propaganda i antisemitizam mogu promatrati u širem europskom kontekstu. Režim Iona Antonescua, koji je Rumunjsku povezao sa Silama osovine, koristio je tvrdnje o Židovima kao navodnim boljševičkim ili sovjetskim suradnicima za stvaranje slike unutarnjeg neprijatelja. U Bukureštu se od 21. do 23. siječnja 1941. dogodio pogrom tijekom pobune Željezne garde. Iași je posebno važan zbog pogroma iz lipnja 1941. i današnjeg Muzeja pogroma u Iașiju, čiji postav uključuje fotografije, dokumente, svjedočanstva i artefakte. Službeni opis muzeja navodi da je antisemitska propaganda i atmosfera straha pridonijela pripremi pogroma. Rumunjski primjer pokazuje da propaganda nije bila samo njemački fenomen, nego dio šire politike stvaranja stereotipa i opravdavanja nasilja.